Glina

Glina je slijedila čovjekov razvoj i posvuda bila prisutna. Znanje o njezinim ljekovitim učincima prenosilo se iz generacije u generaciju. Glina se od davnina koristi kao prirodni lijek kojim su se uspješno borili protiv tuberkuloze, kuge i dizenterije. Ubrzo je korištenje gline dobilo brojne pristaše među uglednim liječnicima cijele Europe, zato nije neobično da se znanje o ljekovitim učincima gline očuvalo do današnjih dana.

Ljekovitu glinu možemo naći gotovo posvuda u prirodi, no moramo poznavati postupak kako ju pripremiti da bismo dobili primjerenu strukturu za korištenje u ljekovite svrhe. Poznajemo više vrsta gline među kojima je najučinkovitija siva glina koja se nalazi u najdubljem sloju. Najučinkovitija je ona glina koja se suši na suncu i ne dolazi u kontakt s metalom jer zbog svoje strukture u kontaktu s metalom na sebe veže teške metale.

Kod pravilnog korištenja glina djeluje protuupalno, antiseptički, protuinfekcijski, sprečava gnojenja, te djeluje apsorpcijski na štetne tvari u organizmu. Možemo je koristiti hladnu, toplu ili vruću, ovisno o terapiji liječenja.